Deset najstarijih pasmina pasa: Zanimljivosti o ‘prvim psima’

by | jul 23, 2020 | Lifestyle | 0 comments

Riječ je o drevnim pasminama koje su postojale prije više tisuća godina, a poznate su kao vjerni prijatelji ljudi kojima su pomagali u lovu. Koristilo ih se i za druge namjene…

Na svijetu postoji više od 200 pasmina pasa različitih boja, veličina, boja dlaka i ostalih karakteristika po kojima se psi međusobno razlikuju. Neke su priznate od strane kinoloških organizacija, a neke ne.

Steve Dale, certificirani konzultant koji se bavi proučavanjem ponašanja životinja, također i jedan od urednika knjige ‘Decoding Your Dog’ koja ‘dekodira pse’ odnosno objašnjava njihovo ponašanje od svih poznatih ističe 10 najstarijih pasmina pasa.

Riječ je o ‘prvim psima’ koji su pratili migracije ljudi širom svijeta. Ljudi su ih koristili za različite namjene: za lov, čuvanje, ali i kao obične pse za društvo. Neke pasmine imale su status božanstava.

Basenji 

Poznat i kao kongoanski pas u početku se koristio kao lovački i pas čuvar koji je u Africi pratio indijanska plemena. Riječ je o psu srednje veličine, elegantnog izgleda tijela prekrivenog bijelo smeđom bojom dlake koja mu je tijekom povijesti omogućavala kamufliranje. 

Dodamo li tome kako je riječ o pasmini koja gotovo nikad ne laje dolazimo do zaključka zašto je basenji bio cijenjen kao lovački pas.

 Osim u Africi psi slični basenjiima pronađeni su u grobnicama egipatskih faraona. Danas se koriste kao obični kućni ljubimci – psi za društvo. Svih deset pasmina održalo se do danas.

Novogvinejski pas pjevač

Pasmina je to srednje veličine koju se smatra bliskim srodnikom drevnih pasa koji su pripitomljeni od azijskih vukova prije 15 tisuća godina.

Kao što im ime kaže potječu s Nove Gvineje, a prepoznatljivi su po jedinstvenom zavijanju čiji zvuk podsjeća na tužno pjevanje. 

Od tuda i naziv ‘pas pjevač’. Pasmina je to koju vrlo rijetko srećemo kao kućne ljubimce. 

Faraonski gonič

Elegantan pas prepoznatljiv po dugom i vitkom tijelu kratke dlake boje kestena potječe s Malte. Pretpostavlja se kako su ih na taj otok donijeli Feničani prije gotovo 2000 godina.

Tijekom povijesti najčešće se koristio kao lovački pas, prije svega lovac na zečeve koji je u tu svrhu uzgajan na Malti, Grčkoj i Sjevernoj Africi.

 Faraonski gonič lovi vidom, sluhom i njuhom. Kao kućni ljubimci ne preporučuju se ljudima koji ne vole pse koji puno laju. Budući da su uzgajani kao lovci na zečeve i danas zahtijevaju puno aktivnosti. 

Ibički gonič

Na sredozemne otoke ovu pasminu trgovi su donijeli prije više tisuća godina. a iako je ime dobila po Ibizi pasmina je odavno rasprostranjena i na španjolskom kopnu. 

Ovaj pas atletske građe koristio se kao sportski. ali i lovački pas koji je služio za gonjenje kunića i zečeva. Danas se također koristi za lov, ali i kao običan pas za društvo.

Peruanska Inka orhideja

I dok je većina starih pasmina imala neku radnu namjenu peruanska Inka orhideja oduvijek je bila običan kućni ljubimac -pas za društvo. Ljude je privlačilo njihovo vitko i elegantno tijelo bez dlaka. 

Riječ je o osjetljivijoj pasmini što je i razumljivo budući da nema dlaku koja bi ih štitila od vremenskih neprilika. Pasmina potječe iz Perua, a od zaborava su je spasili drevne Inke. Tek početkom 20. stoljeća pasmina se proširila u Sjevernu Ameriku i Europu.

Karolinški pas

Poznat i pod nazivom ‘američki dingo’ karolinški pas pasmina je to koja je među prvima došla na područje Sjeverne Amerike. 

Povjesničari smatraju kako je riječ o pasmini koja je izravan potomak pasa lutalica koji su pratili Azijce pri prelasku Beringovog prolaza prije osam tisuća godina. 

Riječ je psima srednje veličine koji su povučeni i nepovjerljivi prema strancima, ali jako vezani uz svoje vlasnike.

Meksički bezdlaki pas

Kao što joj ime govori riječ je o pasmini koja potječe iz Meksika iako nitko ne zna kako i kada je tamo došla. Pretpostavlja se da su ih tamo doveli španjolski trgovci. 

Budući da nemaju dlaku pasmina je to koja je savršen izbor za sve koji žele psa, a alergični su na dlaku.

Osim standardnih meksičkih bezdlakih pasa koji izgledom podsjećaju na hrtove, a ponašanjem na foksterijere danas postoje minijaturni i patuljasti meksički bezdlaki psi.

Saluki

Prema nekim teorijama saluki je pasmina koja se od svih postojećih pasmina najduže uzgaja. Potječe sa Srednjeg Istoka. Prve slike pasa sličnih saluki psima pronađene su kao slike na grobnicama egipatskih faraona. 

Također tijekom povijesti bio je pratitelj beduinskih plemena te pas koji je ljudima pomagao loviti lisice, zečeve i gazele u pustinji. Pasmina je prepoznatljiva po brzini, snazi te izdržljivosti. 

Barzoj

Pasmina potječe iz Rusije, a u Srednjem vijeku koristilo ih se u lovu na vukove, ali i kao pse čuvare. Lovili su u paru loveći plijen iz ušiju te ga obarajući na tlo. 

Smatra ih se potomcima salukija, engleskog hrta i mršave vrste ruskog ovčara. Glavne karakteristike pasmine su veličina, brzina i snaga. 

Engleski hrt

Iako ga krasi epitet engleski ovaj hrt pasmina je koja potječe iz Egipta, a koliko je stara dovoljno govori reljef pronađen na egipatskom grobu star 4900. godina. 

Iz Egipta pasmina se raširila u Indiju, Kinu, Perziju i naravno Veliku Britaniju u kojoj je razvijen današnji standard pasmine.

Najčešće koristi ih se kao obične kućne ljubimce, ali nerijetko i kao trkaće pse. Naime, riječ je o jednoj od najbržih pasmina na svijetu koja postiže brzinu od 69 km/h. 

Tijekom povijesti pasmine zato ih se koristilo kao pse za lov krupne divljači. 

FOTO: Wikimedia Commons / Text: 24sata.hr